Atrijalna fibrilacija: kada lupanje srca treba shvatiti ozbiljno

Atrijalna fibrilacija najčešći je poremećaj srčanog ritma, a mnogi za nju saznaju sasvim slučajno, prilikom pregleda zbog nečeg drugog. To je istovremeno i njena najveća opasnost: stanje koje često ne boli i ne smeta, a bitno povećava rizik od moždanog udara.

Šta se dešava u srcu

Srce ima vlastiti električni sistem koji svaki otkucaj pokreće urednim redoslijedom: prvo se stegnu pretkomore, zatim komore. Kod atrijalne fibrilacije električni signali u pretkomorama postanu haotični, pa se one ne stežu uredno nego podrhtavaju.

Posljedica je dvostruka. Puls postaje potpuno nepravilan i često ubrzan, a krv se u pretkomorama ne isprazni do kraja. Tamo gdje krv zastaje može nastati ugrušak, a ako se otkine i otputuje u mozak, izaziva moždani udar.

Upravo zbog toga se atrijalna fibrilacija shvata ozbiljno čak i kada nema nikakvih simptoma. Rizik od moždanog udara kod neliječene fibrilacije višestruko je veći nego kod urednog ritma, a taj se rizik odgovarajućom terapijom bitno smanjuje.

Kako se osjeća

Najčešći opis je osjećaj lupanja, preskakanja ili treperenja u grudima, kojem se pridružuju nedostatak zraka pri naporu koji ranije nije smetao, neobičan umor, vrtoglavica i smanjena podnošljivost uobičajenih aktivnosti. Neki ljudi opisuju osjećaj da im srce „radi nasumično“, bez ikakvog ritma.

Kod znatnog dijela ljudi, međutim, nema nijednog od tih znakova. NHS navodi da se fibrilacija često otkrije tek rutinskim mjerenjem pulsa ili snimanjem EKG-a iz sasvim drugog razloga.

Simptomi ne govore ništa o težini stanja. Osoba koja jako osjeća lupanje može imati manji rizik od one koja ne osjeća ništa, jer rizik od ugruška ovisi o drugim faktorima, a ne o tome koliko tegobe smetaju.

Napadi koji dolaze i prolaze

Fibrilacija ne mora biti stalna. Kod velikog dijela ljudi javlja se u napadima koji traju od nekoliko minuta do nekoliko dana, a između njih je ritam potpuno uredan. Takav oblik je podjednako važan i nosi sličan rizik od ugruška.

Problem je što se povremeni oblik teže dokazuje. Osoba dođe ljekaru dan nakon napada, EKG je uredan, i tegobe se pripišu stresu ili kafi. Zato je korisno zabilježiti kada su se javile, koliko su trajale i šta im je prethodilo.

Kako sami provjeriti puls

Ovo je jedna od rijetkih provjera koju svako može obaviti kod kuće bez ikakve opreme. Stavite kažiprst i srednji prst na unutrašnju stranu suprotnog zgloba, ispod palca, i lagano pritisnite dok ne osjetite kucanje.

Brojite otkucaje punih trideset sekundi i pomnožite s dva. Važnije od samog broja je ravnomjernost: uredan puls ima predvidiv ritam, poput otkucaja metronoma. Kod fibrilacije su razmaci potpuno nepravilni, bez ikakvog obrasca koji se može uhvatiti.

Provjeru radite u mirovanju, nakon nekoliko minuta sjedenja, jer nakon napora puls je prirodno brži. Ako primijetite trajno nepravilan ritam, to nije razlog za paniku, ali jeste razlog da se zakaže pregled.

Ko je pod većim rizikom

Učestalost raste s godinama i nakon šezdesete postaje znatno češća, iako se javlja i ranije. Najvažniji faktori rizika su povišen krvni pritisak, bolesti srčanih zalistaka, srčana slabost, prekomjerna tjelesna težina i apneja u snu.

Dodaju se bolest štitnjače, dijabetes te hronične bolesti pluća i bubrega. Alkohol zaslužuje poseban spomen: veće količine mogu izazvati napad i kod inače zdravih ljudi, pojava toliko česta da je opisana i u stručnoj literaturi.

Kako se postavlja dijagnoza

Osnovna pretraga je EKG, koji traje nekoliko minuta, bezbolan je i odmah pokazuje o kakvom se ritmu radi. Kada je nalaz uredan a tegobe postoje, koristi se holter, uređaj koji bilježi rad srca tokom dvadeset četiri sata ili duže.

Sve češće pomažu i pametni satovi koji upozore na nepravilan ritam. Oni ne postavljaju dijagnozu i znaju dati lažnu uzbunu, ali su mnoge ljude uputili ljekaru na vrijeme, pa takvu obavijest ne treba olako odbaciti.

Kako se liječi

Liječenje ima dva odvojena cilja koje je korisno razumjeti, jer se često miješaju. Prvi je smanjenje rizika od ugruška, najčešće lijekovima za razrjeđivanje krvi, a odluka se donosi prema procjeni ukupnog rizika, ne prema tome koliko simptomi smetaju.

Drugi cilj je kontrola samog ritma ili barem frekvencije, lijekovima ili zahvatima poput elektrokonverzije i ablacije. Vrijedi znati i da se aspirin danas više ne smatra odgovarajućom zaštitom od moždanog udara kod fibrilacije, što je promjena koju mnogi pacijenti još nisu čuli.

Šta možete učiniti sami

Regulacija krvnog pritiska, smanjenje tjelesne težine, ograničavanje alkohola i liječenje apneje u snu smanjuju učestalost napada. Redovna umjerena aktivnost je korisna, dok vrlo intenzivni izdržljivi sportovi kod dijela ljudi djeluju suprotno.

Ako već uzimate terapiju, dosljednost je presudna. Preskakanje lijeka za razrjeđivanje krvi i na jedan dan mjerljivo podiže rizik, pa je bolje dogovoriti podsjetnik ili kutijicu s pregradama nego se oslanjati na pamćenje.

Kada se javiti hitno

Pozovite hitnu pomoć kod jakog bola u grudima, izraženog nedostatka zraka, gubitka svijesti ili kod znakova moždanog udara: iznenadne slabosti jedne strane tijela, spuštenog ugla usana ili otežanog govora.

Kod trajno nepravilnog pulsa bez tih znakova nije potrebna hitna pomoć, ali jeste pregled u najkraćem roku. Fibrilacija se dobro liječi, a najveća šteta nastaje upravo odgađanjem kod ljudi koji se inače osjećaju sasvim dobro.