Apneja u snu i hrkanje: kada je hrkanje znak problema

Hrkanje se u našim kućama najčešće doživljava kao bezazlena, pomalo smiješna navika. Kod jednog dijela ljudi ono je ipak jedini vidljivi znak apneje u snu — stanja u kojem disanje tokom noći prestaje nakratko, ali mnogo puta. Posljedica nije samo neispavanost: neliječena apneja godinama tiho opterećuje srce i krvni pritisak. Nakon 40. godine učestalost raste, pa vrijedi znati kada hrkanje treba shvatiti ozbiljno.

Šta je apneja u snu

Apneja u snu je poremećaj disanja tokom spavanja. Najčešći oblik je opstruktivna apneja: mišići grla se tokom sna opuste toliko da se disajni put suzi ili nakratko potpuno zatvori. Disanje tada stane na desetak sekundi ili duže, nivo kisika u krvi padne, a mozak nakratko prekine dubok san kako bi se disanje ponovo pokrenulo. Osoba se toga ujutro najčešće uopšte ne sjeća, ali se ciklus može ponoviti desetinama, pa i više stotina puta u jednoj noći. Prema britanskoj zdravstvenoj službi NHS, upravo to objašnjava zašto neko može provesti osam sati u krevetu, a ujutro se osjećati potpuno neispavano.

Hrkanje nije isto što i apneja

Većina ljudi koji hrču nema apneju. Obično hrkanje nastaje vibriranjem mekog tkiva u grlu i povezano je s položajem tijela, začepljenim nosom, umorom ili čašom alkohola prije spavanja. Razlika je u prekidima. Kod apneje je hrkanje glasno i neujednačeno, s tišinama koje traju nekoliko sekundi, nakon čega slijedi naglo hvatanje zraka, frktanje ili zvuk nalik gušenju. Taj obrazac — hrkanje, tišina, trzaj — najvažniji je znak koji razdvaja bezazlenu naviku od stanja koje traži pregled.

Znakovi koje ukućani primijete prvi

• glasno i neujednačeno hrkanje s jasnim pauzama u disanju
• naglo hvatanje zraka, frktanje ili zvuk gušenja tokom noći
• nemiran san, često okretanje i noćno znojenje
• buđenje uz suha usta, grebanje u grlu ili jutarnju glavobolju
• izražen umor ujutro uprkos dovoljnom broju sati u krevetu
• pospanost tokom dana, posebno pri mirovanju ili za volanom
• razdražljivost, slabija koncentracija i zaboravnost

Osoba s apnejom vrlo često nema pojma šta se dešava dok spava, pa na tegobe prvi ukažu partner ili ukućani. Ako neko iz kuće opisuje pauze u vašem disanju, to je podatak koji vrijedi odnijeti ljekaru.

Zašto apneja opterećuje srce

Svaki prekid disanja znači kratkotrajni pad kisika i mali skok stresnih hormona. Kada se to ponavlja noćima, mjesecima i godinama, tijelo ostaje u stanju stalne tihe uzbune umjesto da se tokom sna odmori. Zbog toga se neliječena apneja povezuje s povišenim krvnim pritiskom, poremećajima srčanog ritma, moždanim udarom i lošijom kontrolom šećera u krvi. Apneja je i jedan od razloga zašto krvni pritisak kod nekih ljudi ostaje tvrdoglavo visok uprkos redovnoj terapiji. Dnevna pospanost nosi i vrlo konkretan rizik u saobraćaju, o kojem se kod nas govori premalo.

Ko je pod većim rizikom

• prekomjerna tjelesna težina, posebno nakupljena mast oko vrata i trbuha
• dob iznad 40 godina, češće kod muškaraca
• veći opseg vrata, orijentaciono preko 43 cm kod muškaraca i 40 cm kod žena
• pušenje i redovno konzumiranje alkohola, naročito uveče
• trajno začepljen nos, uvećani krajnici ili specifičan položaj donje vilice
• razdoblje nakon menopauze kod žena
• slučajevi apneje u porodici

Kako se postavlja dijagnoza

Put obično počinje razgovorom s ljekarom porodične medicine, koji će pitati o hrkanju, dnevnoj pospanosti i navikama spavanja. Slijedi upućivanje pulmologu, specijalisti za uho, grlo i nos ili u laboratorij za spavanje. Osnovna pretraga je snimanje disanja tokom noći: jednostavnija poligrafija koja se često radi kod kuće ili detaljnija polisomnografija u ustanovi. Uređaj bilježi disanje, zasićenost krvi kisikom, puls i pokrete, a nalaz pokazuje koliko se prekida javlja po satu sna. Pretraga je bezbolna i najpouzdaniji je način da se nagađanje zamijeni konkretnim brojem.

Šta pomaže

Kod blažih oblika velika razlika se postiže navikama. Smanjenje tjelesne težine često je najučinkovitija pojedinačna mjera, jer manje masnog tkiva oko vrata znači prohodniji disajni put. Pomažu i spavanje na boku umjesto na leđima, izbjegavanje alkohola i sedativa u večernjim satima, prestanak pušenja te liječenje trajno začepljenog nosa. Kod umjerene i teške apneje standard liječenja je CPAP aparat, koji tokom noći blagim pritiskom zraka drži disajni put otvorenim. Navikavanje traje nekoliko sedmica, ali većina ljudi već nakon prvih noći opisuje osjećaj odmornosti kakav dugo nisu imali. U odabranim slučajevima koriste se udlage za pomicanje donje vilice ili hirurški zahvati.

Šta zapamtiti

Hrkanje samo po sebi nije bolest. Hrkanje s prekidima disanja, noćnim trzajima i dnevnom pospanošću jeste znak koji zaslužuje pregled. Apneja u snu je stanje koje se dobro liječi, a razlika u kvalitetu života nakon liječenja zna biti dramatična. Ako vam ukućani opisuju pauze u disanju ili se godinama budite umorni, razgovor s ljekarom je najkraći put do odgovora.