Duboka venska tromboza: znakovi i ko je u riziku

Duboka venska tromboza je nastanak krvnog ugruška u dubokoj veni, najčešće u potkoljenici ili bedru. Zvuči kao rijetka i daleka dijagnoza, a zapravo je česta i, što je važnije, često propuštena. Razlog je jednostavan: prvi znakovi lako se pripišu istegnuću, umoru ili grču, pa se čeka da prođe samo.

Šta se zapravo dešava

Krv u venama nogu putuje prema srcu suprotno od sile teže. U tome joj pomažu mišići potkoljenice, koji pri svakom koraku stisnu venu i potisnu krv naviše, te sitni zalisci koji sprječavaju vraćanje. Kada taj sistem miruje predugo, protok se usporava.

Usporena krv lakše se zgrušava. Ako se ugrušak stvori u dubokoj veni, on djelomično ili potpuno zapriječi protok, pa krv zaostaje ispod mjesta začepljenja. Otuda otok, napetost i bol koji se javljaju u jednoj nozi, a ne u obje.

Najveća opasnost nije sam otok nego mogućnost da se dio ugruška otkine. Takav komad putuje krvotokom do pluća i tamo zapriječi plućnu arteriju, što se naziva plućnom embolijom i predstavlja stanje neposredne životne opasnosti.

Znakovi koje ne treba zanemariti

Tipična slika je otok jedne noge koji se razvija kroz sate ili dan-dva, praćen bolom ili napetošću u listu, osjećajem topline na dodir i promjenom boje kože u crvenkastu ili modrikastu. Bol se često pojačava pri hodu ili pri savijanju stopala prema gore.

Ključna riječ je jednostranost. Otok obje noge najčešće ima druge uzroke, poput srčanih ili bubrežnih tegoba, dok tromboza gotovo uvijek pogađa jednu stranu. NHS upravo tu asimetriju navodi kao najvažniji znak.

Kod dijela ljudi simptomi su vrlo blagi ili ih uopšte nema, pa se tromboza otkrije tek kada nastupi komplikacija. Zato se kod poznatih faktora rizika savjetuje niži prag za odlazak ljekaru, čak i kada tegobe djeluju bezazleno.

Ko je pod povećanim rizikom

Najčešće okolnosti su dugotrajna nepokretnost i nedavni zahvat. Operacije, posebno na kuku i koljenu, gips, duže ležanje zbog bolesti i putovanja duža od četiri sata bitno povećavaju rizik. Tome se pridružuju prekomjerna tjelesna težina, pušenje i dob iznad četrdesete.

Važnu ulogu ima i hormonski status: hormonska kontracepcija, hormonska nadomjesna terapija, trudnoća i razdoblje nakon poroda povećavaju sklonost zgrušavanju. Rizik nose i aktivne zloćudne bolesti te pojedine terapije protiv njih.

Nasljedni poremećaji zgrušavanja često se otkriju tek nakon prve tromboze. Ako je bliski srodnik imao ugrušak u mladoj dobi ili bez jasnog povoda, to je podatak koji obavezno treba spomenuti ljekaru.

Zašto putovanja nose rizik

Kod dugih letova i vožnji problem nije visina ni pritisak, nego nepomičnost u skučenom prostoru sa savijenim koljenima. Mišićna pumpa miruje satima, a blaga dehidracija dodatno zgusne krv.

Rizik za zdravu osobu ostaje mali, ali raste kod onih koji već imaju druge faktore. Zato se savjetuje ustajanje svakih sat do dva, kruženje stopalima u sjedećem položaju, dovoljno vode i izbjegavanje alkohola i tableta za spavanje na dugim relacijama.

Kako se postavlja dijagnoza

Ljekar prvo procijeni vjerovatnoću na osnovu simptoma i faktora rizika. Slijedi analiza krvi poznata kao D-dimer, koja je korisna prvenstveno zato što uredan nalaz kod niskog rizika trombozu praktično isključuje.

Potvrda se dobija ultrazvukom vena nogu, pretragom koja je bezbolna, brza i bez zračenja. Upravo zbog jednostavnosti te pretrage nema razloga odgađati pregled i nagađati kod kuće šta bi otok mogao biti.

Kako se liječi

Osnova liječenja su lijekovi za razrjeđivanje krvi, koji ne rastapaju postojeći ugrušak nego sprječavaju njegovo širenje i nastanak novih, dok ga tijelo postepeno samo razgradi. Terapija traje najčešće nekoliko mjeseci, a ponekad i trajno.

Uz lijekove se često preporučuju kompresivne čarape, koje smanjuju otok i nelagodu. Suprotno starom uvjerenju, mirovanje nije preporuka: rano i postepeno kretanje uz terapiju danas se smatra korisnim i ubrzava oporavak.

Dosljednost u uzimanju terapije ovdje je presudna. Preskočene doze mjerljivo podižu rizik od novog ugruška, a samovoljno prekidanje terapije jedna je od najčešćih grešaka nakon što tegobe popuste.

Šta možete učiniti sami

Redovno kretanje je najbolja prevencija, jer održava mišićnu pumpu aktivnom. Ako radite sjedeći posao, ustanite svakih sat vremena, prošetajte nekoliko minuta i kružite stopalima dok sjedite. Više o tome pisali smo u tekstu o dugotrajnom sjedenju.

Održavanje zdrave tjelesne težine, prestanak pušenja i dovoljan unos tekućine djeluju u istom smjeru. Prije planirane operacije ili dužeg putovanja razgovarajte s ljekarom o svojim faktorima rizika, jer se zaštita u tim situacijama može unaprijed dogovoriti.

Kada se javiti hitno

Odmah pozovite hitnu pomoć ako se uz otok noge jave nedostatak zraka, oštar bol u grudima koji se pojačava pri udisaju, ubrzano disanje, iskašljavanje krvi ili nesvjestica. To su znakovi moguće plućne embolije i traže reakciju u minutama.

Ako je prisutan samo jednostrani otok noge s bolom i toplinom, hitna pomoć nije potrebna, ali pregled istog dana jeste. Tromboza se vrlo uspješno liječi kada se otkrije na vrijeme, a gotovo sva teška nastaju upravo iz odgađanja.