Tinitus i gubitak sluha: zašto zuji u ušima

Tinitus je osjećaj zvuka koji nema vanjski izvor, najčešće opisan kao zujanje, pištanje, šuštanje ili zvonjava. Gotovo svako ga doživi barem nakratko, primjerice nakon glasnog koncerta ili boravka u bučnom prostoru. Kod dijela ljudi, međutim, taj zvuk ostane trajno i postane izvor stvarne patnje. Važno je odmah reći ono ključno: tinitus sam po sebi nije bolest nego simptom. Razumijevanje šta stoji iza njega mijenja i način na koji se s njim živi.

Odakle dolazi zvuk

U unutrašnjem uhu nalaze se sitne osjetilne dlačice koje pretvaraju zvučne valove u električne signale za mozak. Kada se dio tih dlačica ošteti, mozak prestane primati signale u određenom frekvencijskom rasponu. Umjesto da to protumači kao tišinu, mozak pojačava vlastitu pozadinsku aktivnost u tom rasponu i stvara zvuk kojeg zapravo nema. Zbog toga tinitus najčešće prati oštećenje sluha, čak i kada osoba nije svjesna da slabije čuje. NHS tu vezu navodi kao najčešće objašnjenje pojave.

Najčešći uzroci

Vodeći uzrok je izloženost glasnoj buci, bilo jednokratno vrlo glasnoj ili dugotrajno umjereno glasnoj. Slijedi prirodno slabljenje sluha s godinama, koje počinje u visokim frekvencijama i dugo prolazi neprimijećeno. Vrlo čest i potpuno bezazlen uzrok je nakupljeni ušni vosak koji začepi zvukovod. Tinitus mogu izazvati i upale uha, ozljede glave, poremećaji vilice te pojedini lijekovi u većim dozama. Rjeđe iza njega stoje povišen krvni pritisak, anemija ili poremećaji štitnjače.

Zašto se pojačava u tišini

Gotovo svi s tinitusom primijete da je najizraženiji noću i u tihoj prostoriji. Razlog je jednostavan: danju vanjski zvukovi prikrivaju unutrašnji šum, a u tišini on ostaje jedini zvuk koji se čuje. Zbog toga se javlja i začarani krug u kojem nesanica pojačava svijest o zujanju, a zujanje otežava uspavljivanje. Stres i umor dodatno pojačavaju doživljaj, iako sam zvuk ostaje nepromijenjen. Upravo ta veza objašnjava zašto liječenje često uključuje i rad na snu i napetosti.

Šta pomaže

Za trajni tinitus ne postoji tableta koja ga uklanja, i svaki proizvod koji to obećava treba primiti sa sumnjom. Ono što pouzdano pomaže jeste prikrivanje zvukom: tihi ventilator, radio ili aplikacija s bijelim šumom noću. Kod osoba s oštećenjem sluha slušni aparat često znatno smanji tinitus, jer mozgu vrati signale koji su nedostajali. Kognitivno-bihevioralna terapija ima najbolje dokaze za smanjenje patnje koju tinitus izaziva. Ograničavanje kofeina, alkohola i nikotina kod dijela ljudi ublaži intenzitet.

Kako zaštititi sluh

Prevencija je ovdje znatno djelotvornija od bilo kakvog kasnijeg liječenja. Svjetska zdravstvena organizacija upozorava na rastući broj ljudi s oštećenjem sluha zbog glasne muzike u slušalicama. Korisno je pravilo šezdeset na šezdeset: najviše šezdeset posto glasnoće i najviše šezdeset minuta bez pauze. Na bučnim radnim mjestima i pri radu s alatom obavezna je zaštita za uši. Štapiće za uši ne treba koristiti jer voskom guraju dublje i mogu oštetiti bubnjić.

Gubitak sluha se često previdi

Slabljenje sluha nakon četrdesete napreduje toliko polako da ga okolina primijeti prije same osobe. Tipični znakovi su pojačavanje televizora, često traženje da se nešto ponovi i teškoća praćenja razgovora u bučnom prostoru. Mnogi opisuju da čuju da neko govori, ali ne razaznaju riječi, što je klasičan znak gubitka visokih frekvencija. Odgađanje pregleda ovdje ima cijenu koja se rijetko spominje. Neliječeno oštećenje sluha povezuje se s povlačenjem iz društva i bržim padom kognitivnih sposobnosti.

Kako izgleda pregled

Pregled počinje kod ljekara porodične medicine ili specijaliste za uho, grlo i nos. Prvo se pregleda zvukovod, jer se dio slučajeva riješi jednostavnim uklanjanjem voska. Slijedi audiometrija, bezbolno ispitivanje kojim se mjeri prag sluha po pojedinim frekvencijama. Nalaz pokazuje postoji li oštećenje i kojeg je tipa, što usmjerava daljnji postupak. Pregled traje dvadesetak minuta i ne traži nikakvu posebnu pripremu.

Život s trajnim tinitusom

Većina ljudi s vremenom doživi proces koji se naziva navikavanje, u kojem mozak prestane pridavati važnost tom zvuku. Tinitus tada i dalje postoji, ali se primjećuje samo kada se na njega usmjeri pažnja. Taj proces ide brže kada se izbjegava stalno provjeravanje i osluškivanje zvuka. Potpuna tišina paradoksalno otežava navikavanje, pa se preporučuje tiha pozadinska zvučna kulisa. Grupe podrške i razgovor s drugima koji imaju isto iskustvo mnogima znatno olakšaju prihvatanje.

Kada se javiti hitno

Iako je tinitus najčešće bezopasan, postoje situacije koje traže brzu reakciju. Nagli gubitak sluha na jednom uhu hitno je stanje, jer liječenje ima izgleda samo ako počne u prvih nekoliko dana. Hitan pregled traži i tinitus koji kuca u ritmu srca, jer može ukazivati na promjenu na krvnim sudovima. Isto vrijedi za zujanje samo u jednom uhu, praćeno vrtoglavicom, gubitkom ravnoteže ili slabošću lica. Kod svakog tinitusa nakon ozljede glave javite se ljekaru bez odgađanja.