Gluten i celijakija: kome zaista smeta

Gluten je posljednjih godina postao jedan od najspominjanijih sastojaka u prehrani, i to uglavnom u negativnom kontekstu. Police su pune proizvoda s oznakom bez glutena, a mnogi ga izbacuju uvjereni da će se osjećati bolje. Istovremeno postoji bolest kod koje gluten zaista izaziva ozbiljnu štetu i koja se godinama ne prepozna. Ta dva fenomena se stalno miješaju, na štetu upravo onih kojima je izbjegavanje glutena stvarno neophodno. Vrijedi zato razdvojiti šta je dokazano, a šta je puka moda.

Šta je gluten

Gluten je skupina bjelančevina koje se prirodno nalaze u pšenici, raži i ječmu. On daje tijestu elastičnost i omogućava da hljeb naraste i zadrži oblik nakon pečenja. Nalazi se dakle u hljebu, tjestenini, pecivu, kolačima i pivu, ali i u brojnim gotovim proizvodima gdje služi kao zgušnjivač. Za veliku većinu ljudi gluten je potpuno bezopasan sastojak prehrane koji se uredno probavlja. Problem nastaje samo kod tri jasno definisana stanja koja se međusobno bitno razlikuju.

Celijakija je autoimuna bolest

Kod celijakije imuni sistem na gluten reaguje napadom na vlastitu sluznicu tankog crijeva. Sitne resice koje upijaju hranjive tvari se oštećuju i spljošte, pa apsorpcija postaje slaba. Posljedica nisu samo probavne tegobe nego i manjak željeza, kalcija, folata i vitamina D. NHS naglašava da je riječ o doživotnoj autoimunoj bolesti, a ne o intoleranciji ili alergiji. Jedino liječenje je dosljedno izbjegavanje glutena kroz cijeli život.

Simptomi koji se često previde

Klasična slika s proljevom, nadutošću i gubitkom težine javlja se kod samo dijela oboljelih. Kod odraslih je celijakija često tiha i pokaže se kroz neobjašnjivu anemiju zbog manjka željeza. Tome se pridružuju umor, bolovi u zglobovima, rane u ustima, osip po koži i rana osteoporoza. Kod žena se ponekad otkrije tek pri obradi zbog neplodnosti ili ponovljenih pobačaja. Zbog te raznolikosti prosječno vrijeme do dijagnoze kod odraslih mjeri se u godinama, a ne mjesecima.

Zašto se gluten ne izbacuje prije testiranja

Ovo je najvažniji praktičan savjet u cijelom tekstu i redovno se prekrši. Testovi za celijakiju traže antitijela koja tijelo stvara samo dok gluten zaista unosite. Ako gluten izbacite nekoliko sedmica prije vađenja krvi, nalaz može ispasti uredan iako bolest postoji. Isto vrijedi i za biopsiju tankog crijeva, jer se sluznica na dijeti počne oporavljati. Ako sumnjate na celijakiju, nastavite jesti gluten i prvo se javite ljekaru.

Alergija i osjetljivost nisu isto

Alergija na pšenicu je reakcija imunog sistema koja se javlja brzo nakon unosa i može uključivati osip, oticanje ili otežano disanje. Znatno je rjeđa kod odraslih i razlikuje se od celijakije i po mehanizmu i po posljedicama. Postoji i stanje koje se naziva neceličakijska osjetljivost na gluten, gdje tegobe postoje bez oštećenja crijeva i bez antitijela. Ono se dijagnosticira tek nakon što se celijakija i alergija pouzdano isključe. Kod dijela tih ljudi krivac zapravo nisu bjelančevine glutena nego ugljikohidrati iz iste hrane.

Kako se dijagnoza postavlja

Prvi korak je analiza krvi na specifična antitijela, najčešće ona protiv tkivne transglutaminaze. Ako je nalaz pozitivan ili granično povišen, slijedi upućivanje gastroenterologu. Potvrda se kod odraslih najčešće dobija biopsijom sluznice tankog crijeva tokom gastroskopije. Zahvat je kratak, izvodi se uz sedaciju i omogućava procjenu koliko su resice oštećene. Tek nakon potvrde počinje doživotna dijeta, jer je riječ o odluci koja mijenja cijeli način prehrane.

Zašto izbacivanje bez razloga nije bezazleno

Proizvodi bez glutena često sadrže više šećera, masti i soli kako bi nadoknadili teksturu i okus. Uz to su znatno skuplji, ponekad i nekoliko puta, što bez medicinskog razloga nema nikakvog opravdanja. Izbacivanjem pšenice, raži i ječma gubi se i značajan izvor vlakana i vitamina skupine B. Kod osoba koje same izbace gluten često se pogorša zatvor upravo zbog manjka vlakana. Najveći trošak je ipak propuštena dijagnoza kod onih koji zaista imaju celijakiju.

Život s dijagnozom

Kod potvrđene celijakije dijeta mora biti dosljedna, jer i male količine glutena održavaju oštećenje sluznice. To znači pažljivo čitanje deklaracija i stalan oprez s unakrsnom kontaminacijom u kuhinji. Zajednički toster, daska za rezanje ili ulje u kojem se pržilo pohano meso dovoljni su da izazovu reakciju. Prirodno bez glutena su riža, krompir, kukuruz, heljda, proso, kinoa, mahunarke, meso, riba, jaja, voće i povrće. Uz podršku nutricioniste prehrana ostaje raznovrsna i nutritivno potpuna.

Kada se javiti ljekaru

Javite se ako imate uporne probavne tegobe koje traju sedmicama, neobjašnjivu anemiju ili gubitak težine. Pregled zaslužuju i dugotrajan umor bez uzroka, ponavljane rane u ustima i rana osteoporoza. Testiranje se posebno preporučuje ako neko u užoj porodici ima celijakiju, jer je nasljedna sklonost izražena. Isto vrijedi za osobe s dijabetesom tipa 1 i bolestima štitnjače, gdje se celijakija češće javlja. Ne postavljajte dijagnozu sami i ne počinjite dijetu prije razgovora s ljekarom.