Hronična upala je izraz koji se posljednjih godina koristi posvuda, najčešće da bi se prodala neka dijeta ili dodatak prehrani. Iza tog marketinga stoji stvaran i dobro opisan biološki proces koji vrijedi razumjeti. Upala sama po sebi nije neprijatelj nego jedan od najvažnijih obrambenih mehanizama tijela. Problem nastaje kada se taj mehanizam ne ugasi nego tinja godinama u pozadini. Upravo takvo tiho stanje povezuje se s nizom bolesti koje inače djeluju potpuno nepovezano.
Čemu upala zapravo služi
Kada se posiječete ili dobijete infekciju, tijelo na to mjesto šalje bijele krvne stanice i niz signalnih tvari. Rezultat su crvenilo, oteklina, toplina i bol, dakle sve ono što prepoznajemo kao upalu. Taj proces uklanja bakterije i oštećene stanice, a zatim se sam ugasi kada posao bude gotov. Takva akutna upala traje danima i nedvojbeno je korisna za organizam. Bez nje bi najobičnija ogrebotina mogla postati ozbiljno opasna.
Kada proces ne stane
Hronična upala je isti mehanizam koji ostaje blago uključen mjesecima i godinama, najčešće na vrlo niskom intenzitetu. Nema crvenila ni otekline koje biste mogli vidjeti, pa se ne osjeća kao bolest. Umjesto toga tijelo trajno luči male količine upalnih tvari koje postepeno oštećuju krvne sudove, zglobove i tkiva. Takvo stanje se povezuje s bolestima srca, dijabetesom tipa 2, masnom jetrom i nekim vrstama raka. Kod autoimunih bolesti poput reumatoidnog artritisa upala je i sama srž bolesti, o čemu detaljnije piše NHS.

Šta je najčešće podržava
Najvažniji pojedinačni faktor je višak masnog tkiva, posebno onog nakupljenog oko struka. Visceralna mast nije pasivna zaliha nego aktivno tkivo koje luči upalne tvari izravno u krvotok. Pušenje djeluje slično i predstavlja jedan od najsnažnijih poznatih upalnih podražaja uopšte. Tome se pridružuju hronični nedostatak sna, dugotrajan stres, neliječene infekcije zuba i desni te prehrana bogata šećerom i ultra-prerađenim proizvodima. Svaki od tih faktora sam po sebi daje skroman doprinos, ali se njihovi učinci zbrajaju i s godinama pojačavaju.
Može li se izmjeriti
Najčešće korišten pokazatelj je CRP, odnosno C-reaktivni protein, koji se određuje običnom analizom krvi. Kod akutne infekcije njegove vrijednosti skoče izrazito visoko, dok su kod hronične upale tek blago povišene. Za procjenu takvog tinjajućeg stanja koristi se osjetljivija varijanta pretrage koja hvata i male promjene. Nalaz ipak nije specifičan i podiže ga svaka prehlada, ozljeda ili nedavni zahvat, pa se nikada ne tumači izolovano. Ljekar ga posmatra zajedno sa šećerom, masnoćama, tjelesnom težinom i cjelokupnom kliničkom slikom.
Šta u prehrani zaista pomaže
Nijedna pojedinačna namirnica ne gasi upalu, koliko god se tako uporno reklamirale. Ono što ima stvarnu podršku u dokazima jeste cjelokupan obrazac prehrane, prije svega mediteranski. On naglašava povrće, voće, mahunarke, cjelovite žitarice, ribu i maslinovo ulje, a ograničava crveno i prerađeno meso te slatkiše. Harvardova Škola javnog zdravlja upravo visok udio ultra-prerađenih proizvoda povezuje s nepovoljnijim zdravstvenim ishodima. Omega-3 masne kiseline iz masne ribe imaju najbolje dokumentovan protuupalni učinak od svih pojedinačnih sastojaka.

Kretanje, san i stres
Redovna umjerena aktivnost snižava upalne pokazatelje neovisno o gubitku kilograma. Zanimljivo je da sam trening privremeno podiže upalu, jer je to dio procesa oporavka mišića, ali dugoročni učinak ide u suprotnom smjeru. San je jednako važan i pritom gotovo uvijek zanemaren u ovakvim razgovorima. Nekoliko sedmica spavanja ispod šest sati mjerljivo podiže upalne tvari kod inače zdravih ljudi. Dugotrajan stres djeluje istim putem, pa mjere koje smiruju nervni sistem ovdje nisu luksuz nego dio pristupa.
Zubi i desni su dio priče
Zdravlje usne šupljine rijetko se povezuje s ostatkom tijela, a veza je dobro opisana. Hronična upala desni znači trajno prisutno žarište iz kojeg bakterije i upalne tvari dospijevaju u krvotok. Zbog toga se uznapredovala parodontalna bolest povezuje s povišenim rizikom od bolesti srca i lošijom kontrolom šećera kod dijabetesa. Redovno četkanje, čišćenje međuzubnih prostora i posjet stomatologu jednom godišnje uklanjaju taj izvor. To je jedna od najjeftinijih mjera protiv hronične upale koja postoji.
Na šta ne treba trošiti novac
Tržište dodataka prehrani obilno koristi riječ upala, a dokazi rijetko prate obećanja s ambalaže. Kurkuma, đumbir i slični pripravci u najboljem slučaju daju blag učinak, znatno slabiji od promjene prehrane i redovnog kretanja. Detoks programi i posebne protuupalne dijete s dugim spiskovima zabranjenih namirnica nemaju uporište u istraživanjima. Novac uložen u takve proizvode gotovo uvijek bi donio više da je uložen u povrće i ribu. Ako ipak želite probati neki dodatak, spomenite ga ljekaru zbog mogućih međudjelovanja s terapijom.
Kada se javiti ljekaru
Hronična upala sama po sebi ne daje simptome, ali pojedini znakovi traže pregled bez odgađanja. Javite se ako imate uporan bol i oteklinu zglobova koji traju duže od šest sedmica, posebno uz jutarnju ukočenost dužu od pola sata. Pregled zaslužuju i neobjašnjiv gubitak težine, dugotrajno povišena temperatura, noćno znojenje te uporan umor koji se ne popravlja odmorom. Takvi simptomi mogu ukazivati na autoimunu bolest ili drugo stanje koje treba liječiti. Ne pokušavajte ih rješavati prehranom prije nego što se zna o čemu se zapravo radi.
O autoru
Zvonko D. piše članke o zdravlju, prehrani i prevenciji bolesti za portal Ljepota Zdravlja. Tekstovi se temelje na javno dostupnim i pouzdanim zdravstvenim izvorima te se pregledavaju radi tačnosti i jasnoće. Sadržaj je informativnog karaktera i ne zamjenjuje savjet ljekara.







Ostavite odgovor